ROCK FM CLUB je bio underground rock klub koji je devedesetih obilježio grad Split i cijelu tadašnju alternativnu scenu. Prvi koncert održan je 30.12.1993. godine, a na njemu su se promovirale četiri mlade splitske grupe i to: G.O.O., Potres mozga, Dissector i Buttchered Hose-pipe. Od tada do polovice 1998. godine u Vili Ferić (Meštrovićevo šetalište) održan je niz slušaona i koncerata demo bendova. O tim vremenima i počecima rada kluba razgovarali smo s jednim od osnivača, Mirom Jurjevićem.
O Rock FM-u se i danas priča, ali malo se zna o samim počecima i osnivanju? Kako je uopće došlo do same ideje?
Cila priča oko Rock FM-a je krenula slučajno. Naime SDP je obilježavao kroz 10. i 11. misec 1993. godine, Dane Splita i jedan od dana je bija namijenjen za koncert. Budući da SDP nije bila popularna stranka tribalo je naći nekoga tko će organizirat i naravno zasvirat na tom koncertu. A kako sam se ja u to vrime mota po stranci predložia sam da mogu ja nešto provat ali naravno da neće to bit Filip Dević, nego nekakav rock koncert.
Tada je u Splitu bila masa bendova koji su svirali po garažama, pa sam svom školskom kolegi Missoniu da prijedlog, jer konkretno o organizaciji nisam ima pojma. Missoni je predložia Prolića, koji je u Split došao ka izbjeglica iz Sarajeva. Prolić je praktički jedini bija u kontaktu sa bendovima jer je tad ima svoj fanzin, a i pisa je za neke druge fanzine,te je on dovea Škica i mi smo praktički bili startna četvorka. Bilo je tu još ljudi, poput Moljca, koji su nam u početku pomagali međutim nas četvero smo bili danas bi se to reklo uprava.
Počeci su bili ka i svi počeci. Ideš u neku osnovu svega toga znaš, a praktički ti je sve šareno. Kad smo se skupili trebalo je naći prostoriju. U početku nam se nudila prostorija mjesne zajednice Skalice. Pa čak i prostorije SDP-a na Bačvicama, da bi se na kraju neko sitija prostorije u bivšoj vili Ferić. I to je bila ljubav na prvi pogled.
Kako je izgleda prostor tada? U Splitu i danas kada dobiješ prostor za alternativnu scenu, ne znaš što te čeka u njemu?
Prostorija je bila puna raznih materijala,dokumenata,propagandnih knjiga i bista od druga Tita i trebalo je napravit radnu akciju i to počistit. To je uspješno napravljeno u suradnji sa legendarnim SDP-ovcem Veselim i kad se sve počistilo prostorija je bila spremna za prvi koncert, ali osim prostorije nismo imali ništa. Tada smo po splitskim gradilištima pokušali ukrast daske za binu, međutim to je bilo bezuspješno. Pa smo stavili tri ormara na pod i to je bila bina. Stalak za mikrofon je bila šipka iz tri dijela koja je bila zalipljena na pod i na koju je iša mikrofon također selotejpom zalipljen na nju. Imali smo još dva posuđena i sve je bilo spremno za prvi koncert 30.12.1993. na kojem su svirali Potres mozga,G.O.O., Dissector i B.H.P.
Odrađen je prvi koncert, a ostalo je kažu povijest.
Da, za prvi koncert isprintali smo 100 karata na formatu A5 i prodavale su se za 5 kn. Sve karte su prodane praktički u jednu večer na Peristilu, koje je tada bilo glavno alter okupljalište. Klub nije trebalo posebno promovirat, jer još mobiteli nisu postojali, kompjuter je imala svako stota osoba u gradu. Sve je bilo po sistemu od uha do uha, i to se stvarno brzo pročulo.Tako je taj glas došao do poznatog splitskog čokolatijera Fon Biškića, koji se već na drugom koncertu Overflowa i No Commenta ponudio kao sponzor. Od tog koncerta je Biškić bio naš glavni sponzor kad bi zapelo i ja osobno sam mu vječno zahvalan.
Čiji nastupi su obilježili klub tada? Mnogo bendova iz tih vremena više i ne nastupa.
U Rock FM-u je nastupala hrpa bandova. Uz navedeni Overflow čiji je koncert rasprodan u po ure,nekih 300-350 karata, tu su bili Motusi, Why stakla, Anesthesia, Šumski, Bambix, Vokal u gipsu, Rapa nui, Gomora, Megabitch, Nula, Bijes zdravog razuma ,D.B.N., Big White Elephant i stvarno hrpa drugih bendova.
Ja bi najviše izdvojia koncert Why stakla kao meni najdraži, Overflow kao najkvalitetniji, a Motusi, Nula i Bijes zdravog razuma kao najveći kaos, iako i Anesthesia nije bila za bacit. Pozitivno u svemu tome je bilo šta svaki bend koji je svirao je ima samo riječi hvale za publiku.U to vrime nije bilo nekih velikih podjela,svi su išli na sve koncerte dok je danas situacija malo drugačija. Tad su svi čitali, a veliki broj ljudi i radili fanzine, dok je Heroina nova bila kultna novina i obavezna lektira.
Zašto se klub zatvorio?
Nakon 2-3 sezone i hrpe bendova došlo je do malog zasićenja organizatora, jer tokom godina se postava izmjenila. Neki su otišli,neki su došli, tako da se broj od početnih 4 na kraju popea do nekih 8-9. Naime svi smo tu volontirali, dok su ljudi mislili da se tu okriće lova. Sve šta bi skupili od te večeri išlo bi bendu i Dupli za razglas i svakom po topli sendvić . Budući da je to u početku bija jedini klub bez izbacivača počeli su se razbijat wc-i i opčenito cili vrt bi bija razbiven pa bi mi to sve sami morali financirat, a uz sve to stalni pozivi policije od HDZ-a sa Meja su bili svakodnevni. Tako da jednostavno dolazi do prekida i gubitka volje, iako je to kasnije uzela druga skupina ljudi za organizaciju. Klub su vodili također koju godinu,ali su morali prekinit jer je prostor prodan Konzumu,a vila Ferić vraćena vlasnicima.
Gdje je danas generacija ljudi koji su osnovali i dolazili u Rock FM Club?
Generacija ljudi koja je je dolazila je po svim stranama svijeta. Neki su se odselili vanka,neki su totalno van muzike i u Rock FM su dolazili jer je to tada bija đir, iako ih muzika nije puno ni zanimala,neki i dan danas imaju bandove, poput Koje, Fruste i Cleae. Također ima još nas par dinosaura koji i dan danas bez problema odemo van Hrvatske na neki koncert.
Postoji li danas neko slično mjesto u Splitu, koje možemo usporedit s Rock FM-om?
Danas imamo u Splitu Kocku, koja po mom mišljenju jedan od boljih klubova u uopće u kojemu sam bija. Jedino je Bečka Arena po meni bolja. Malo je klubova u Europi u koji ti možeš praktički ući sa autobusom, bend ima spavaće sobe, wc, tuševe i svoju kužinu. Međutim jedini po mom mišljenju problem je ozvučenje, da grad uloži tu pare, a ne da se svako malo krpaju, pa je malo otvoren pa malo nije, to bi bija daleko najbolji klub u Hrrvatskoj i šire.
Hvata li te nostalgija za prošlim vremenima?
Uvik kad se sitim uvati me nostalgija,jer je to stvarno bija klub sa dušom. Svi su se znali. Svi koji su dolazili su praktički bili ekipa. Nikad problema nije bilo doli. Tko ne bi ima za kartu radija je sklekove. Uglavnom jedno lipo iskustvo. Da bi koju godina života, da se može doli još jedan oproštajni koncert napravit.
Filed under: Hrvoje Kolić, Interview, Muzika Tagged: alternativna scena, Bambix, bend, glazba, Kocka, Miro Jurjević, Nula, Overflow, Rapa nui, rock, Rock FM Club, Split, Why stakla
